This book was created and published on StoryJumper™

©2010 StoryJumper, Inc.   All rights reserved.

Publish your own children's book: 

www.storyjumper.com

Jednog dana dječak Marko hodao je šumom,a 

u svojim rukama nosio je boce soka koje je 

popio sa svojim prijateljima dok su bili na 

izletu.Boce su mu bile teške i želio ih se što 

prije rješiti.

Za to vrijeme na drugom kraju šume riba 

Zlatica se divila čistoj i svježoj vodi te prirodi 

koja ju okružuje. "Kako je ovdje lijepo.Priroda 

je čista i voda nije zagađena."

Marko je ugledao potok te je pomislio 

"Oh,ovdje bih mogao baciti boce soka da ih ne 

moram nositi do koša za smeće.Ovuda ionako 

nitko ne prolazi i nitko neće vidjeti da sam 

boce bacio u rijeku."

Riba Zlatica je počela teško disati i svom 

snagom kašljati.Osjetila je da je u njenu čistu 

vodu netko bacio smeće te da ona može 

umrijeti ako se smeće brzo ne izvadi iz 

vode.Iskočila je i viknula "Hej,ovo je moj dom i 

ne smiješ ga zagađivati!Počisti svoje smeće!"

Marko se začudio i odlučio je da će poćistiti 

smeće jer mu nebi bilo drago da netko 

zagađuje njegov dom,no onda se dosjetio da je 

priroda ujedno i njegov dom te da zagađujući 

prirodu i vodu ujedno šteti i sebi i svom 

zdravlju.I tada je odlučio da više nikad neće 

zagađivati prirodu te da će redovito 

razvrstavati otpad.

You've previewed 10 of 16 pages.

To read more: