BILA JEDNOM JEDNA KOZA KOJA JE ŽIVJELA U SEOSKOJ KUĆI SA SVOJIH SEDAM KOZLIĆA.

JEDNOG JUTRA MAMA KOZA SKUPI SVOJE MALIŠANE I REČE IM: "NIKOME NE OTVARAJTE VRATA DOK SE NE VRATIM IZ TRGOVINE. TO BI MOGLO BITI OPASNO."

SKRIVEN IZA GRMA VUK JE GLEDAO KAKO MAMA KOZA ODLAZI OD KUĆE.

ČIM SE MAMA KOZA UDALJILA OD KUĆE, VUK STANE ISPRED VRATA, POKUCA I REČE:

"OTVORITE MI DRAGI MALIŠANI!"

"NE SMIJEMO!" ODGOVORE KOZLIĆI. "TI NISI NAŠA MAMA. IMAŠ PREGRUBI GLAS."

VUK ODLUČI OMEKŠATI GLAS. UĐE U TRGOVINU, UZME VELIKU STAKLENKU MEDA I STRESE SAV MED U GRLO.

VUK PONOVO POKUCA NA VRATA KOZINE KUĆE. "OTVORITE MI!" REČE MEKIM GLASOM.

"NE! TI NISI NAŠA MAMA. IMAŠ CRNE ŠAPE."

VUK SE JAKO RAZLJUTIO. OTIŠAO JE U PEKARU I POSIPAO ŠAPE BIJELIM BRAŠNOM.

VRATIO SE PRED VRATA KUĆE I POKUCAO KOZLIĆIMA."OTVORITE MI DRAGI MOJI KOZLIĆI" - REČE VUK.

"MEKI GLAS, BIJELE ŠAPE - TO JE NAŠA MAMA!"

-REKOŠE KOZLIĆI I OTVORE VRATA.

VUK UĐE U KUĆU. KAD SU GA UGLEDALI, KOZLIĆI POTRĆE DA SE SAKRIJU: U ORMAR, ISPOD STOLA, IZA FOTELJE...

VUK JE PRETRAŽIO CIJELU KUĆU I POJEO ŠEST KOZLIĆA. PUNA TRBUHA ZADOVOLJNO JE OTIŠAO IZ KUĆE.

NAKON ŠTO JE VUK OTIŠAO, MALA KOZICA IZAĐE IZ SVOG SKROVIŠTA U VELIKOM SATU.

UBRZO NAKON TOGA MAMA KOZA VRATILA SE KUĆI. UPLAKANA KOZICA SVE JOJ ISPRIČA.

MAMA I KOZICA POTRČALE SU PREMA RIJECI. UGLEDALE SU VUKA KAKO MIRNO SPAVA ISPOD VELIKOG STABLA.

HRABRA MAMA KOZA OTVORI VUKU TRBUH, IZVADI KOZLIĆE, A UMJESTO NJIH NAPUNI MU TRBUH KAMENJEM.

VUK SE PROBUDI I KRENE PREMA RIJECI NAPITI SE VODE. S PUNIM TRBUHOM KAMENJA BIO JE TOLIKO TEŽAK DA SE UTOPIO.