Predgovor

Svjetski dan bubrega  obilježava se od 2006. godine, svakog drugog četvrtka u ožujku, s ciljem podizanja svijesti o važnosti očuvanja zdravlja bubrega.

U svrhu obilježavanja Svjetskog dana bubrega 2021. godine izrađena je edukativna priča Čuvari tijela gospodina Šećerka. Priča govori o gospodinu Šećerku, koji dugi niz godina boluje od šećerne bolesti, te čuvarima tijela, bubrezima Borisu i Borni. 

Prije mnogo godina u malenom selu navrh brijega živio je gospodin Šećerko. Bio je naočit i jak muškarac. Svi su ga znali po dugim ušima koje je skrivao, kako ga djeca ne bi ismijavala. Cijelu svoju mladost proveo je na selu gradeći ljudima kuće. Volio je svoj posao, ali s godinama mu je bilo sve teže. 

Bio je sve stariji, a uz to je imao i šećernu bolest, za koju nije brinuo. Hranio se nezdravo, jeo sendviče, čokolade, kekse i kolače.

Sva ta nezdrava hrana štetila bi njegovim podstanarima, bubrezima. Oni su bili braća blizanci, Boris i Borna, koji su živjeli u stražnjem dijelu njegova tijela lijevo i desno uz kralježnicu.  Izgledom su podsjećali na zrno graha.  Težili su svega 150 grama, a bili dugački oko 12 cm.

Bili su čuvari gospodina Šećerka. Iz dana u dan, Šećerku su donosili sreću i zadovoljstvo. Čistili su ga od štetnih tvari,  izbacivali su iz njega višak vode, poticali rast crvenih krvnih zrnca te regulirali krvni tlak. Nisu brinuli o tome koje je doba dana ili noći. 

U posjet su im svakodnevno dolazila malena stvorenja, crvena zrnca. To su bili njihovi prijatelji, slatki eritrociti, koje bi braća blizanci s veseljem pozdravljali.

Kada njihovi prijatelji nisu bili tako slatki, Boris i Borna skakutali su od sreće. Preskakivali su lokve i dovikivali se tko će prvi stići do cvijeća.

Nije im smetala ni kiša ni zima. Uživali su u svakom slobodnom trenutku. Igrali su se na snijegu. Radili snjegovića. 

Osobito su voljeli kada su ih posjetili njihovi prijatelji Petra, Paula, Srećko  i Milena. Svi su bili vrijedni, poput njih.

Petra i Paula bile su sestre blizanke. Pomagale su gospodinu Šećerku da diše i da ima dovoljno kisika.

Srećko je pumpao krv, a Milena je puno razmišljala.

Zajedno su provodili sate i sate pričajući viceve i razne dogodovštine.

Vrlo često njihovo druženje prekinuo bi ALARM UZBUNE!!!! Tada bi krvna zrnca postala posebno slatka. Igra bi stala, a Boris i Borna otrčali bi na svoje pozicije čuvara tijela.

Međutim, ovog puta, Boris i Borna uočili su da se nešto zbiva. Požalili su se jedan drugome da nemaju snage.

Kako su bili umorni, odlučili su se odmoriti. Odjednom njihova uloga se smanjila te su se tekućina i štetne tvari počele nakupljati u tijelu gospodina Šećerka.

Njihovi prijatelji su vrlo brzo uočili problem i pristigli im u pomoć.

Milena je gospodinu Šećerku poslala signale da nije dobro. Poslala je umor, zaboravljivost i razdražljivost.

Srećko je poslao signale da u tijelu ima puno štetnih tvari, vode, kalija i ureje te počeo preskakati.

Petra i Paula su poslale signale da nemaju dovoljno kisika. Na što je gospodin Šećerko počeo glasno i otežano disati.

Već idućeg dana gospodin Šećerko se obratio liječnici i ispričao joj kako se loše osjeća.

Liječnica je odlučila napraviti laboratorijske pretrage. Kada su nalazi bili gotovi, objasnila je Šećerku da je šećerna bolest od koje boluje dugi niz godina uzrokovala oštećenje bubrega te da će u budućnosti funkciju njegovih bubrega trebati zamijeniti dijaliza. Napisala mu je potrebne lijekove i uputila ga medicinskoj sestri.

Gospodin Šečerko zabrinuto je i potišteno otišao do medicinske sestre te je upitao: „Recite mi, molim Vas, što mi je činiti? Znam da se nisam pazio, ali volio bih živjeti bez dijalize.”

Medicinska sestra je odgovorila: „Bubrege više ne možete izliječiti, ali možete produžiti njihov vijek. Bilo bi dobro da od sada pa nadalje izbjegavate slatku i slanu hranu, redovito uzimate tablete, svaki dan vježbate, prestanete pušiti, redovito mjerite krvni tlak i šećer u krvi te redovito posjećujete liječnika.” 

Sve to pažljivo su slušali njegovi podstanari, Boris i Borna. Brinuli su se hoće li Šećerko ovog puta poslušati ili opet pokriti uši. 

Šećerko se zahvalio na uputama i otišao kući.

Šećerko ovoga puta nije pokrio uši. Slijedio je svaku uputu koju je dobio od liječnika i medicinske sestre. Znao je da samo on može pomoći svojim podstanarima.

Kako je vrijeme odmicalo, Boris i Borna su se sve bolje osjećali, te su se ponovno veselili sa svojim prijateljima.